07.02.2008., četvrtak
slike govore 1000 riči.....
Za ona "dobra" stara vremena..... koje oči!!!!!
Razredni sat prije maškara...
Razredni sat nakon maškara...
Rooosooo, siiinkooo!!!
........ tila sam stavit još slika, ali me izbacuje sa imageshacka...... drugi put....... pozzzzzzzz
|
- 19:25 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
28.01.2008., ponedjeljak
Novi post!!!!
Ponukani uvidom u loše sadržaje našeg, ne baš posjećivanog bloga, odlučismo napisati novi post. Razmišljasmo, razmišljasmo, i onda se odjednom nađosmo na stranicama našeg cijenjenog kolege Vranješa, gdje je on pisao o životnom putu dragoga nam Sandra Đure – Sakya.i tako smo mi «intelektualke» dugo razmišljale o tome čije su zgode i nezgode vrijedne bilježenja. Odjednom začusmo neku eksploziju – i pade nam na um briljentna ideja!!!pogled nam iz stražnjeg dijela razreda odleti u prvu klupu u kojoj sjedi biće čiju osobnost ne mogu opisati svi epiteti hrvatskog jezika... I odakle početi?!?
Ah, da! Taj, pomalo ekscentričan lik, rođen je dana 8. 1. 90-ih godina 20. stoljeća u Makarskoj, a nedugo nakon toga je prebačen u Brela gdje i počinje njegova velika karijera.
Tu je pohađao i osnovnu školu u kojoj je bio veoma zapažen, te je imao veliki utjecaj na svoje razredne kolege (zbog toga im neke stvari ne smijemo zamjerati...). No tek dolaskom u srednju školu njegova ličnost dobiva veću pozornost, baš kakvu osoba poput njega zaslužuje. Viša sila se pobrinula da ne upadne u opću gimnaziju, pa se pridružio luđacima iz jezične (ko da smo bez njega malo ludi?!).
Svi pogađate da je riječ o Marinu Filipoviću zvanom Lale...
Već se u prvom razredui počinje isticati, no njegova veličina doživljava vrhunac tek u 2. razredu kada postaje medijski eksponirana osoba, te stječe planetarnu slavu (24 sata, Exploziv i ostale domaće tiskovine)... Ma nije mu ravna ni Renata Sopek!!! Imamo članak o njemu i njegovoj patki Pači, ali trenutno nismo u mogućnosti objaviti ga, pa ćemo to naknadno.
Negdje u to vrijeme se zbila još jedna prekretnica, odnosno eksplozija u njegovom životu, kad je njegova kuća ostala bez većeg broja inventara (prozori, vrata, kreveti....), a naš Lale bez bubnjića... Pa on je se samo malo igra bombama. Zbog toga je dosta vremena proveo u bolnici. Veoma nam je nedostajao, ali se uskoro vratio čiliji i spremniji no ikad za nove radne pobjede... Na račun svog hendikepa se dan danas izvlači kod profesora, iako «ponekad» čuje zvukove sa drugog kraja razreda... Svaka čast Lale!!!
Malo o njegovoj vanjštini... Po svom izgledu, Marin je pravi sportski tip – iako se ne pojavljuje na tjelesnom, pa barba Fifi ima velike probleme s njim. Uvijek ga možete vidjeti u trenerkama koje su taktički spuštene do ispod boka, ističući strateška mjesta. Tako otkrivaju njegovu snježnobijelu stražnjicu koja mami poglede svih pripadnica ljepšeg spola (pa i profesorica...), posebno kad se ide napit na lavandin... Grrrrrr... Ali uzalud vam trud svirači!!! Njegovo srce odavno pripada plavokosoj suučenici s kojom dijeli mnoge ljubavi (janjetina, ideologije...).
cure, znamo da vas je ovo zainteresiralo, ali uz to što je zauzet, nemate ga priliku vidjeti u noćnim izlascima jer ih smatra nepotrebnim gubljenjem vremena koje radije provodi u nekoj konobi uz jelo i piće, raspravljajući o svojim omiljenim temama – Hitleru, nacizmu, crncima, židovima, komunistima... Posebno su nam zanimljivi neki zvukovi koje on proizvodi, npr. kad prdne ili se podriguje... S time su čak i profesori upoznati. Tipično za njega je i to da svoje tjelesne izlučevine (iz nosa, usta, ušiju....) rado stavlja u usta..
Za njega se vežu i brojni hvale vrijedni pothvati, kao kad je podmetnuo našoj «dragoj» razrednici nogu, pogodio Antonela kiselim kupusom u glavu, brojne spačke namijenjene Antoniu Radičeviću..... Zahvaljujemo mu i na promicanju našega turizma plašeći goste bombama iz kućne radinosti, ili šetajući svoju patku rivom usred bijela dana ili pak vodeći je u noćne izlaske ljeti. Ima još puno zgoda vezanih za njega, ali već smo se previše raspisali, pa vi koju ostavite u komentarima.
Unatoč svemu, mi smo jako ponosni na našega lalu jer je proslavio naš razred!!! Ipak se ne mogu svi pohvaliti da dišu u istoj prostoriji sa budućim Einsteinom..........
By: intelektualke
|
- 21:28 -
Komentari (31) -
Isprintaj -
#
12.01.2008., subota
...sve je bzzzzzzeeeeeee...
Čini mi se da je vrime za novi post... praznici su pri kraju, još malo pa počinje škola........ Večeras ću napokon opet vidit svoju ekipu... valjda ćemo bit svi na broju!!! Megi se vraća iz Istre, Anđela iz Njemačke (sa fratrom, hehe), Antea, Mare i Martina balale po Splitu, Mićina u Brelima, Goge u Baškoj vodi, ja u Krvavici (=pripizdina)... baš smo bile raštrkane. Ovde sam totalno izgubila volju za životom... pa kako ne bi?! Nema žive duše...... Sinoć sam napokon malo izašla u grad... Vodila nas je (Gogu i mene) materina šefica... i mater je bila s nama!!! Baš smo bile «vesele».... još nas je i policija zaustavila.... ma sve ok, izvukle smo se!!!! Dobro se nismo izrigale u autu.... Sad jedna pitalica: Šta nastane kad se pomiša juice-vodka i bambus u istoj čaši?!?! Ne tribaš bit pripametan da shvatiš da je nakon toga wc samo tvoj... Goge, pozzzzzzz!!!!!!!
I tako...... uskoro se vraćam svojoj blaženoj svakodnevnici....... Kuća, škola, birtija... yeah.. stvarno mi je to falilo.... Ok, zanemari školu!!! Ponovo ću vidit Gljivu – kažu mi jučer da se oprala, pa je li to moguuuućeeeeee?!?!?....... Tu je i car Lale!!!!!! I cili moj razred... i ostali, heh.....
Ajme, pišem gluposti.... pozzzzzz
by:niky
|
- 15:01 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
26.12.2007., srijeda
SRETAN BOŽIĆ!!!!!!!!!!!!!!
Ajooooooooj...............
Otkad nismo napisale post....
Eto, prvo da vam svima ČESTITAM BOŽIĆ (s malim zakašnjenjem) i zaželim sve ono šta piše u onim porukicama šta se šalju (ko će mi sad nabrajat?!?!).
Šta se zanimljivo događalo proteklih nekoliko dana? Neman pojma...... ne mogu ni razmišljat od neprestane zvonjave telefona, mobitela, opojnih mirisa kolača........mmmmmmm
Eto, sinoć smo Antea, Anđela, Mare i ja bile u Balature... izašle smo u Tučepi!!!!! Ne može čovik virovat.... Na povratku kući Anđela i ja nismo imale šta radit (osim hodat), a tribale smo prić cile Tučepi da dođemo do kuće (iz blata do kamena!!!).. I dobile mi ideju!! Napravile smo mali FOTOSEŠN.... na malo čudnim lokacijama, ali to je tipično za nas...
Prva znamenitost našega mista je semafor čiju funkciju ne možemo skontat... malo radi, malo ne radi... ustvari, većinom ne radi. Samo blinka neko žuto svitlo.... I mi smo lipo namistile aparat na jednu stranu ceste (na ormarić od struje) i trčale na drugu stranu da se slikamo kraj tog čuda tehnike. I tako smo lipo desetak puta pritrčavale cestu... Srića da su Tučepi selo, pa u to doba noći nema prometa...
Druga znamenitost je HAJDUKOV grb... ale ale........ opet smo 5-6 puta pritrčavale cestu, samo što je ovde bila malo šira.
Kasnije smo se slikale kraj jedne table di se reklamira med... malo smo je iskrivile... ups! Ali, za ne falit, Anđela je izbrisala tu sliku (slučajno!)!!!!!!!!! Nadamo se da se barba koji to prodaje neće ljutit na nas, šmrc, šmrc... hahaha
I........ hodajući po sredini ceste (sada se tek vidi bijeda našega mista, auto nije 10 minuta naletilo!!!) došli smo do našega kvarta – kamena. Dugo smo razmišljali koju znamenitost odabrat. Tile smo se slikat kraj Marije Bartulove kuće (to je poremećena susjeda, o njoj bi mogli roman napisat...), ali smo odustale jer – ne valja se sa đavlom igrat. Ali ta je žena stvarno posebna priča koju ću vam ispričat jednoga dana... I razmišljale smo mi i razmišljale, pa smo se na kraju, na izmaku snaga, sitile da bi se mogle slikat kraj table koja vodi do kuće Mile Ćendine (to je još jedna susjeda.... grrrrrrrrr).
I tako je «avanturi» došao kraj pa smo mi ko prava dobra dječica išle pajkit!!! Bilo je još slika, ali bolje da ne objavljujem jer bi vas poplašila........
P.S. Ova je post malo poremećen, ali nemojte nam uzet za zlo!!!! To je baš u skladu s našim intelektom, zato nas nemojte osuđivat, već nas radije preporučite udruzi "sunce"!!!!!
Još jedan P.S. Idući put kad mi se bude dalo pisat, donosim vam priču o misterioznoj rupi u Balature... dotad ćemo još malo o njoj istraživat. See ya!!!!!!
BY: niky
|
- 15:10 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
16.12.2007., nedjelja
ON,samo on
Jedan pogled,sjaj u oku,on
jedna riječ,treptaj,uzbuđenje,on
jedno ljeto,večer,strah,on
jedan osmjeh,dodir,poljubac,on
jedno ludilo,čežnja,misao,on
jedno iščekivanje,nemir,suza,on
jedna tuga,bol,nada,on
jedan put,pjesma,stih,on
jedna sigurnost,utjeha,zagrljaj,on
jedna ljubav,želja,strast,on
jedan život,on!!!!!
Mare
|
- 18:10 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
12.12.2007., srijeda
"FRIENDS ARE THE ONE WHO HOLD US UP, WHEN OUR WINGS FORGET HOW TO FLY"
Prijateljstvo je poseban oblik partnerstva,koji se temelji na dubokoj spoznaji da u zajedništvu nemoguće postaje moguće.To je prešutni,ali obvezujući sporazum da ćemo jedno drugome pomagat kako bismo u potpunosti uživali u životu.Što je najvažnije prijatelj zna kad treba samo sjesti uz tebe i ne reći ni riječi.On će nas bezuvjetno voljeti upravo onakve kakvi jesmo...
by Intelektualke
p.s.TRIPUT HURA ZA ĐURĐI I NJEN ELEGANTNI IZLAZAK IZ RAZREDA!!!!!!!!!
|
- 16:01 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
11.12.2007., utorak
DJEVOJKA VELIKIH SMEĐIH OČIJU
.......Rodila se djevojčica..Crne kose,velikih smeđih očiju....od prvog dana uvijek je bila nasmijana. Na njezinom malom licu uvijek je bio taj zarazni osmijeh i čeznutljivi pogled velikih smeđih očiju...
Ta djevojčica je svakog dana sve više rasla i sazrijevala...Borila se sa svijetom ali i dalje sa velikim osmjehom na licu...Uvijek se činila sretnom,kao da su joj u životu samo ruže cvjetale....Ali ije bilo tako,svuda oko nje bilo je trnje....bolo ju je i mučilo...osjećala je bol...al bila je jako izdržala je sve to s osmjehom na licu...
Jeli bila sretna???
Njene oči..odavale su sve tajne..govorile istinu...po njima je bila prepoznatljiva...
U tim očima se vidjela sva njena tuga,svi skriveni osjećaji....
Nikad je nitko nije razumio...Bila je neriješena zagonetka...
Željela je da netko tu zagonetku riješi.....
Više nije mogla sam protiv svijeta,bio je preokrutan,ni njen osmjeh više nije pomagao kao prije...Njene velike oči bile su suzne....
Željela je osjetiti unutarnju sreću,ljubav....Sve joj je to bilo nepoznato....
Željela se smirit,nije više htjela biti brod bez luke,brod koji je plovio samo za vrijeme oluja...
Željela je naći mirnu luku...Luku u kojoj će postat kompletna osoba...U toj luci,njene očiu neće biti suzne,njen osmjeh neće bit lažan.....
Želje su joj ostale neispunjene...Ostala je uvijek ista,crnokosa cura velikih smeđih očiju koje skrivaju tugu i cura lažnog osmjeha na licu....
Nitko zagonetku nije rješio,nitko je nije razumio....još plovi po olujama tražeći luku...neuspješno...
Velike smeđe oči više nemaju snage,osmjeh se polako gasi...nema je.......
Cura velikih smeđih očiju nestala je.....Otišla je ne saznavši što je to ljubav i što je to sreća......otišla je tužna sa suzama u očima....suze su joj bili jedini prijatelji....Nema je više....Oči su se zavijek sklopile.....ostale su nesretne....
p.s.post nema nikakvu posvetu i ovo je napisano jer me uhvatila inspiracija....volim vas sve.....kiss,kissy
megy
|
- 19:03 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
"NEŠTO PRIGODNO"
Pošto sve više ljudi u zadnje vrime pucaju neki ljubavni feelinzi,evo nešto prigodno:
Girl:Do I ever cross your mind?
Boy:No!
Girl:Do you like me?
Boy.Not really!
Girl:Do you want me?
Boy:No!
Girl:Would you cry if I left?
Boy:No!
Girl:would you live for me?
Boy:No!
Girl:Would you do anything for me?
Boy:No!
Girl:Choose:me or your life?
Boy:My life!
The girl runs away in shock and pain.The boy runs after her and says:
The reason you never cross my mind is because you are always on my mind.The reason why I don´t like you is because I love you.The reason I don´t want you is because I need you.The reason I wouldn´t cry if you left is because I would die if you left.The reason I wouldn´t live for you is because I would die for you.The reason why I´m not willing to do anything for you is because I would do everything for you.The reason I choose my life is because YOU are my life!!!!!!!!!
Ah,baš lipo rečeno...
Marija M.
|
- 17:42 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
10.12.2007., ponedjeljak
"JEDAN OBIČAN PONEDILJAK"
Evo ovako,trenutno neman nimalo inspiracije za pisanje,al pošto mi mnogi zanovijetaju zbog moje linosti,stvarno bi bio red da se i ja javin.Danas mi i nije bio baš neki dan pa se nebi vraćala na to,iako je mnogima krivo zbog toga-HVALA Niky sta si cilo vrime bila s menom!!!Jedino šta se danas dogodilo ,a šta je vridno spomena je naša "brza" kava u 8 koja se odužila do 2,jeste vi skontali da prije nismo petkon išli u školu i sad se to proširilo i na cili tjedan?
P.S.Megy,Martina,Ela,Iva i 2.-a Martina držite se,mi ostali ćemo to sredit!(Megy sad ćeš bit u kazni pa ćeš biti s nama na novoj
Eto to bi bilo sve od mene...
By MARIJA M.
|
- 19:28 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
08.12.2007., subota
Prviiiiiiiiiiiii post!!!!!!!!!!! Yeah......
|